Kada sam započinjao karijeru, nisam pomišljao na to sa kolikim besom zbog poltronerije, nepotizma i korupcije ću se primicati kraju svog profesionalnog puta. Ostaje uteha da sam se postojano trudio da barem glasno govorim, kaže za Nova.rs sudija i književnik Miodrag Majić.
U romanima Miodraga Majića odigrava se slična poetička bitka kao i u ovim prozama, vodi se spor između sudskog i pravničkog iskustva, javnog i političkog delovanja, popularne literature i književnosti. Gospodin Miodrag Majić, sudija, doktor pravnih nauka i pisac, tu gde njegova proza doseže književnost može da izdrži strog sud književne kritike, a čitanje njegovih knjiga je i mimo toga za preporuku, zapisao je Aleksandar Jerkov u predgovoru zbirke priča Miodraga Majića „U ime naroda i nove priče“.
Iako je prošle godine objavio novi roman „Pod tuđim suncem“, u ovom trenutku, dok su se studenti na biciklima otisnuli put Strazbura tražeći pravdu, nije loše podsetiti se prethodne knjige Miodraga Majića, iz 2023. u izdanju „Vulkana“ – „U ime naroda i nove priče“, u kojoj je sabrao najpre tekstove koje je pisao i objavljivao na svom internet-portalu Blog sudije Majića i dopunio ih novim koje svedoče o transponovanju stvarnosti u tekst i o ličnoj istrajnosti u ideji da se istina izgovori glasno – u ime naroda.
– Ako se pogrešno shvati suđenje „u ime naroda“, to može da bude opasno, jer se onda lako upada u zamku podilaženja očekivanjima javnosti što, pre ili kasnije, dovodi do nezakonitih i nepravičnih postupaka – objašnjava u razgovoru za Nova.rs sudija i književnik Miodrag Majić.
Sa druge strane, stara se da kao sudija nikada ne smetne s uma ni to da je savremeno pravosuđe nastalo na ideji suđenja među jednakima:
– Sudija mora da ima u vidu i način na koji običan čovek posmatra društvene konflikte i kakvu reakciju očekuje. To je težak zadatak, naročito u društvu koje je u toj meri deformisano neistinama i gubitkom institucionalnog okvira, i u kom se sasvim zaboravilo šta je uloga poštenog i odgovornog pravosuđa – priča Majić.
Naglašava da je još teže očuvati tu ulogu u situaciji kada najviši politički predstavnici pravosuđe tretiraju kao sopstveni politički plen.
– Kada se zbirka priča čita, jasno je da je ona nastala u sudnici, ali i kroz moja razmišljanja o onome što sam tamo doživeo. Ima tu i dosta gorčine i nemoći da se uočene anomalije otklone ili makar učine vidljivijim. Kada sam započinjao karijeru, nisam pomišljao na to sa kolikim besom zbog poltronerije, nepotizma i korupcije, koji ga razjedaju, primicaću se kraju svog profesionalnog puta. Ostaje uteha da sam se postojano trudio da barem glasno govorim o stvarima o kojima se u pravosuđu generacijski ćutalo.
Sudija Miodrag Majić je doktorirao na temi „Primena međunarodnog krivičnog prava u nacionalnim pravnim sistemima“ i tvrdi kako je međunarodno pravo nastalo upravo da bi predstavljalo izaz iz situacije.
– To znači izlaz iz situacije u kojoj države, koje su primarno zadužene za primenu pravnih normi, ovu svoju dužnost ne ispunjavaju. Postoji čitav korpus međunarodnih pravila koje štite pojedinca od države koja ugrožava njegova osnovna prava, uključujući i pravo na život. Tužno je, međutim, to da u 21. veku ovde govorimo o praksama za koje smo verovali da se javljaju isključivo u istočnjačkim despotijama ili opskurnim diktatorskim režimima. Još tužnija možda jeste i činjenica da je ovdašnje stanovništvo u toj meri izgubilo poverenje u državu i njene institucije, da mahom više i ne pomišlja na to da ovakva i slična pitanja razrešava unutar sistema. Zabrinjavajuće je što deo građana danas nadu polaže u sopstvene metode, ulicu ili Strazbur. Čini se da je čak i sistem svestan ovog nepoverenja, jer, kao što vidimo, poziva FBI i FSB da istražuju stvari iz njegove nadležnosti. Sve to govori o potpunom slomu države – ocenjuje naš sagovornik.
Autor teksta: Biljana Dimčić
Pročitaj ceo članak na Nova.rs
