Razumevanje političke situacije je ovih dana dovelo do potpunog debakla – više se ne zna ko je ko. Ko koga hapsi, zašto su nevini građani u pritvoru, ko koga brani, ko se stidi, a ko najviše žrtvuje. Da bismo razumeli kako da prihvatimo represivno prebivanje u svakodnevnom životu, moramo se pobuniti protiv nametanja pravila igre kao nove normalonosti.
Zapitajmo se koliki je broj onih koji prihvataju normalnost da posle završenog fakulteta prevashodno društvenopg usmeranja, mora da se učlani u partiju da bi agitovao preko nezrele partije za buduće zaposlenje prema nakakvom ugovoru?! Ili što je još gore da radi seksualne radnje kako bi se pibližio svom subjektu, reinkarniranog u memorijalni centar, za zaposlenje. Nije ovo metafora niti palma na obali mora.
Mnogo je recidiva iz prošlosti u jednom nejakom društvu i to baš na fundamentalnom nivou – da krenemo od najvažnijih…
Sudija Miodrag Majić je doktorirao na temi „Primena međunarodnog krivičnog prava u nacionalnim pravnim sistemima” i tvrdi kako je međunarodno pravo nastalo upravo da bi predstavljalo izaz iz situacije.
-To znači izlaz iz situacije u kojoj države, koje su primarno zadužene za primenu pravnih normi, ovu svoju dužnost ne ispunjavaju. Postoji čitav korpus međunarodnih pravila koje štite pojedinca od države koja ugrožava njegova osnovna prava, uključujući i pravo na život. Tužno je, međutim, to da u dvadeset prvom veku ovde govorimo o praksama za koje smo verovali da se javljaju isključivo u istočnjačkim despotijama ili opskurnim diktatorskim režimima. Još tužnija možda je i činjenica da je ovdašnje stanovništvo u toj meri izgubilo poverenje u državu i njene institucije, da mahom više i ne pomišlja na to da ovakva i slična pitanja razrešava unutar sistema. Zabrinjavajući deo građana danas nadu polaže u sopstvene metode, ulicu ili Strazbur. Čini se da je čak i sistem svestan ovog nepoverenja, jer kao što vidimo, poziva FBI i FSB da istražuju stvari iz njegove nadležnosti. Sve to govori o potpunom slomu države.
