Home Intervju Milan St. Protić: Nikad sebi neću oprostiti što 5. oktobra nije bilo...

Milan St. Protić: Nikad sebi neću oprostiti što 5. oktobra nije bilo radikalnih promena, zato danas imamo ovaj mulj i prljavštinu

119
0
Milan St. Protić Foto:Zoran Lončarević/Nova.rs
Google search engine

Ovo u čemu se danas nalazimo neizbežna je posledica našeg petooktobarskog promašaja, kaže za Nova.rs autor dve knjige o 5. oktobru.

Demokratija se ne može uterivati batinom. Ona zavisi od volje svih političkih faktora, učesnika u javnom životu. Demokratija je pitanje uverenja, pa tek onda pitanje pravnih propisa, ustava i zakona. A kod nas je ključni problem u tome što vlast ne veruje u demokratiju i ne želi da je poštuje već se bavi sistematskom zloupotrebom svega: državnog novca, pravosuđa, policije, vojske, prosvete, zdravstva, medija, izborne procedure… U takvim uslovima, demokratija, individualna sloboda, pravo na drugačije mišljenje bivaju sputani i postepeno ubijani, kaže za Nova.rs istoričar i pisac Milan St. Protić.

Ličnost povelike biografije, pa i političke, za naš list tvrdi, osvrćući se i na ishod poslednjih, decembarskih izbora, da se u ovoj zemlji nikad, tokom poslednjih decenija, nismo iskreno dogovorili o uspostavljanju istinske demokratije i parlamentarizma, što dodatno obrazlaže:

– Demokratija podrazumeva smenjivost partija na vlasti, a upravo je to u Srbiji najspornije.

Da li je onda moguće u ovakvom društvu, siromašnom u svakom smislu, graditi evropskog građanina?

– U pravu ste. Beda i autoritarnost idu pod ruku, kao što demokratija i prosperitet idu u korak. Srbija ne mora biti siromašna, već je takvom stvorena delovanjem vlasti. Uostalom, ne bi se toliko para slivalo u privatne džepove nezakonitim poslovima da je Srbija uistinu siromašna. Ona je u bedu uterana, ponavljam, nesagledivim zloupotrebama vlasti. Sledstveno, demokratija, koja podrazumeva striktnu kontrolu vlasti, omogućiće i napredak u ekonomskoj i socijalnoj sferi. Primera radi, zašto je Srbija jedina zemlja u Evropi bez sistema progresivnog oporezivanja, gde bi bogatiji srazmerno plaćali veći porez od onih siromašnijih?

Vaše delo “Izneverena revolucija – 5. oktobar 2000.“ (Čigoja) zablistalo je na književnom nebu. Poručili ste knjigom da niste položili oružje nego da ćete na svojstven način doprinositi menjanju srpskog društva. Kako kada je izdavačka kuća “Vulkan” odbila četiri vaša rukopisa?

– Nisu odbili četiri, nego tri moje knjige, a četvrtu su povukli iz knjižara. Kuburim sa cenzurom, u raznim vidovima, od prve knjige 1990. godine. I „Izneverena revolucija“ je nailazila na tu vrstu prepreka. Objavljena je na jedvite jade. Dve sam svoje knjige bio prinuđen da objavim sam (onu o Jugoslaviji i zbirku istorijsko-političkih eseja). Nekad se pitam da li zaista moji rukopisi nekom toliko smetaju. Evo, i moj poslednji roman je sad odbio, ne samo “Vulkan”, nego još tri ovdašnja izdavača. Ali, uprkos svemu, borba se nastavlja… Poučna je ona priča o caru Trojanu i kozjim ušima.

Pomenuta knjiga ima tri poglavlja. U prvom delu „Propuštena prilika Vašington 2001“ pišete o svojim ambasadorskim danima u Americi, u drugom „Moji savremenici“ dajete portrete Slobodana Miloševića, Vuka Draškovića, Zorana Đinđića i Vojislava Koštunice, dok treći deo nosi naziv „Srbi i komunizam“. Kako ne bismo apostrofirali vaše reči, hoćete li nam protumačiti ove političke ličnosti novije srpske istorije…

– Smatrao sam da će vredeti budućim istoričarima ako budu raspolagali autentičnim svedočanstvima neposrednih aktera. Uzor mi je bila knjiga Slobodana Jovanovića, od kog sam i naslov „Moji savremenici“ pozajmio. To su prilično obimni portreti i politički, ali i karakterni. Hteo sam da ih naslikam u njihovoj sveobuhvatnosti jednako koliko i u istorijskom kontekstu. Ti su porteti moj doživljaj njih četvorice bez pretenzije na apsolutnu objektivnost. Pisac ne treba da se odriče svojih temeljnih ubeđenja, jer se time gubi originalnost njegovog rukopisa, ali mora biti pošten prema istorijskim činjenicama. I Milošević i Vuk Drašković i Zoran Đinđić i Koštunica imali su presudan uticaj u sudbonosnim vremenima i zato su zaslužili takve detaljne biografije. I analitičke i impresionističke.

Autor teksta: Biljana Dimčić

Pročitaj ceo članak na Nova.rs

Google search engine

Ostavi komentar

Please enter your comment!
Please enter your name here