Nobelova nagrada je s razlogom otišla u ruke dvaju naučnika (D. Asemoglu i Dž. Robinson) koji su svoja istraživanja posvetili ekonomiji u studiji „Zašto narodi propadaju“ a objavila, sa početka godine, renomirana izdavačka kuća CLIO. Opsežna studija svojim analizama zaključuje da su za boljitak nekog društva ključne institucije. Stoga, na pitanje direktoru Zoranu Hamoviću gde se moć pojedinih društava a samim tim i države u celosti najviše koncentriše i zašto, Hamović odgovara:
-Ključna, ili kako neki smatraju, revolucionarna teza Darona Asemoglua i Džejmsa Robinsona je da su institucije, kako političke tako i ekonomske, od presudne važnosti za razvoj ili propadanje jednog društva. Potencijal naroda i države najbolje se sagledava kroz funkcije političkih institucija. Ako su one inkluzivne, transparentne i odgovorne, mogućnosti su raspodeljene, cirkulišu i grade društvo. Ako su ekskluzivne, represivne i korumpirane, mogućnosti su zarobljene, što vodi stagnaciji, siromaštvu i nasilju. U tom smislu, politika jeste, kako kažete, krov svega – jer odlučuje kako će institucije biti oblikovane, a time i etosa naroda. U državama sa autoritarnom i korumpiranom vlašću, institucije su ekskluzivne i ekstraktivne. Služe interesima malog broja moćnika, a najveći broj građana isključen je iz odlučivanja i raspodele rezultata rada i koristi.
Najviše ćemo se zadržati kod nobelovaca na poglavljima 4.Male razlike i ključne skretnice – kako se institucije menjaju kroz politićki sukob i kako prošlost oblikuje sadašnjost i 7. Kako je politička revolucija 1688. promenila engleske institucije i dovela do industrijske revolucije…
-Četvrto “Male razlike i ključne skretnice” kao i sedmo poglavlje Kako je politička revolucija 1688. promenila engleske institucije i dovela do industrijske revolucije“ su ključna. Osvetljavaju temeljnu tezu autora da razlike u bogatstvu i razvoju među državama nisu posledica geografije, kulture ili prirodnih resursa, već kvaliteta institucija, a institucije se menjaju kroz politička sučeljavanja i istorijske „skretnice”. Autori smatraju da je Slavna revolucija 1688. godine bila ključni istorijski trenutak – parlament preuzima moć od apsolutne monarhije. To je omogućilo uspostavljanje inkluzivnijih institucija: zaštitu privatne svojine, vladavinu prava, smanjenje samovolje kralja. Daju konkretne primere koji potvrđuju glavnu tezu knjige: narodi ne propadaju zbog nesreće, već zbog namerno građenih institucija koje isključuju većinu ljudi iz moći i prosperiteta. Zato su ova poglavlja temelj razumevanja institucionalne logike uspeha i neuspeha država, i predstavljaju srž knjige.
